Sve boje kvantne zapletenosti. Od mita o Platonovoj špilji, preko sinkronosti Carla Junga, do holografskog svemira Davida Bohma.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu (Intuicije) autor se bavi najrelevantnijim hipotezama o lažnoj stvarnosti uocljivog svijeta. Veliki mislioci predvidjeli su postojanje razine svijesti koja nadilazi materiju. Ovu ideju nalazimo u Platonovom "Mit o špilji", u Berkeleyevoj "Nematerijalistickoj teoriji", a takoder i u "Psihologiji forme" (Gestaltpsychologie). Najautoritativniji izvor leži u radovima o "kolektivnoj podsvijesti" i o "Teoriji sinkroniciteta" Carla Junga.

U drugom dijelu (Potvrde) autor na elementaran, ali detaljan nacin opisuje put kvantne fizike, od eksperimenta Thomas Young-a s barijerom s dva proreza do fenomena superpozicije stanja i kvantne korelacije. Kroz ove privilegirane kljuceve moguce je razumjeti kvantnu zapletenost. U trecem dijelu (Perspektive) autor opisuje teorije koje je David Bohm razvio o "kvantnom potencijalu" o "implicitnom svemiru i eksplicitnom svemiru" i o holografskoj viziji kozmosa. Sve se objašnjava apsolutnom jednostavnošcu, bez upotrebe matematickih formula i uz pomoc mnogih ilustracija.

Covjecanstvo je od svog podrijetla željelo istražiti podrijetlo i sastav stvari, otkriti njihovo funkcioniranje i njihovu intimnu svrhu.

Univerzalno korištena metoda je rašclanjivanje predmeta na sve manje dijelove, a zatim njihova analiza pomocu svih mogucih tehnika, od vizualnog istraživanja do kemijskih reakcija. To se dogada i danas. Primjerice, ako znanstvenik želi otkriti kemijsku i fizicku strukturu granitne kocke, rastavit ce je na sve manje dijelove dok se ne podijeli na pojedinacne atome.

Medutim, ako sam znanstvenik želi istražiti pojedine cestice koje cine atom, primit ce nevjerojatno iznenadenje. Granitna kocka ponaša se poput kocke leda. Znanstvenik vidi materiju koja postaje magla, isparava, nestaje medu prstima. Cvrsta tvar postaje energija koja vibrira.

Pojedinacne cestice pretvaraju se u fluktuirajuce valove bez ikakve cvrste tjelesnosti.

Na subatomskoj razini, materija više nije cvrsta tvar, ona postaje nešto drugacije.

Elementarne cestice nas varaju. Izgledaju poput cvrstih tockica ako ih netko promatra, ali ponašaju se poput vibracijskih valova kad ih se ne promatra.

Atomi prakticki sadrže samo vakuum.

Na površini vjerujemo da materiju možemo dodirivati, vagati, manipulirati i mjeriti. Ali, u svom najintimnijem sastavu, materija postaje mreškanje praznine, energije, informacija, vala ili vibracija. Ono što nam se cini cvrstim materijalom, u svojoj najintimnijoj biti više nije cvrst materijal.

U ovom je trenutku jasno da više ne možemo govoriti o jednoj stvarnosti. Ovisno o razinama promatranja, od krajnje malih do beskrajno velikih, postoje mnoge stvarnosti, sve razlicite, ali sve apsolutno istinite.

Ili, možda, postoje mnogi aspekti više stvarnosti, još uvijek nepoznati. Sve filozofije i religije uvijek su pretpostavljale da "zona duha" nadilazi materiju; medutim, nitko nikada nije uspio pružiti dokaze o njegovom postojanju. Danas kvantna fizika otvara ogroman prozor na vidike koje do prošlog stoljeca nismo mogli ni zamisliti. Potvrde potjecu od uspješno izvedenih pokusa, posebno onih koji se odnose na fenomen kvantne zapletenosti.

Danas znamo da postoji razina stvarnosti koja više nije podložna ogranicenjima Newtonove fizike. Fizika materije više nije dovoljna za opisivanje svemira.